Početak priče o osnutku galerije koja bi bila posvećena životu i djelu Emanuela Vidovića seže u davnu 1953. godinu. Nakon umjetnikove smrti i posmrtne izložbe priređene iste godine u Splitu, u splitskim kulturnim krugovima rodila se ideja o otkupu slika iz posjeda slikareve obitelji za buduću galeriju u rodnom gradu toga velikana hrvatske umjetnosti. Zbog teškoća oko pronalaženja odgovarajućeg prostora za smještaj, zaštitu i izlaganje umjetnikova naslijeđa, došlo je do dugogodišnjeg odgađanja provedbe te zamisli u djelo. Među onima koji su se uporno zauzimali za stvaranje galerije posebnu ulogu imala je slikareva obitelj koja je godinama odbijala bezbrojne ponude za otkup slika nadajući se kako će one jednom biti smještene u muzejski prostor grada koji je Vidović najviše volio. Zahvaljujući njihovom strpljenju, sve su slike dočekale 1986. godinu kada su, po cijeni manjoj od polovine njihove stvarne vrijednosti, otkupljene za Muzej grada Splita, a za Galeriju Emanuel Vidović predviđenu u sklopu tog muzeja. Ugovor o otkupu zbirke slika i donaciji atelijera sklopljen je tek nakon što je Grad Split kao vlasnik i osnivač muzejske ustanove potpisao ugovor o osiguravanju potrebitih sredstava za uređenje prostora za smještaj galerije. Tada su Vidovićevi nasljednici darovali muzeju i umjetnikov atelijer u kojem je Vidović stvarao posljednjih godina svog života (1942-1953).