- MARJAN NEKADA - iz fototeke Muzeja grada Splita
- AUTOR IZLOŽBE - GORAN BORČIĆ
- Izložba otvorena
23. prosinca 2004. u izložbenim prostorijama Muzeja grada Splita.
Izložba je jedna u nizu već ostvarenih izložbi s tematikom gradskih predjela: Kupalište Bačvice, Pjaca i Riva. prigodnu riječ održali su prof. Stanko Piplović i ravnatelj Muzeja grada Splita Goran Borčić.
Avionski snimak Marjana 1926.godine
Izloženo
je oko 180 fotografija na panoima koji nose određene tematske cjeline:
zračni snimci, lokaliteti, ugostiteljski objekti, kupališta, sakralni
objekti, športski objekti i drugi.
Fotografije obuhvaćaju razdoblje od samog početka fotografije u Splitu oko 1870. godine do konca 20. stoljeća.
Izuzetnost Marjana ogleda se u bogatim prirodnim ljepotama, flori, fauni, preglednim vidilicama, kupalištima, umjetničkim spomenicima i jedinstvenim smještajem izoliranim od prometa, industrije i buke. Bio je nekada, ali i ostao do danas, nažalost jedino pravo rekreativno područje u urbanističkom sklopu Splita. Zbog tih svojih osobitosti Marjan je zajedno sa Sustjepanom proglašen posebnim zaštićenim objektom prirode 1964. godine.
Nakon rimske uprave, pa sve do dolaska Mlečana 1420. godine, biljni pokrov na Marjanu dobro je očuvan i Marjan je šumovit. O brizi Splićana za Marjan svjedoči nam i Splitski statut iz 1312. godine koji nam kazuje o zabrani bilo kakve sječe drva. Njegov se izgled potpuno izmijenio već prvim zasađenim borovima 1852. godine, a intenzivnije 1894. godine. Najveća aktivnost pošumljavanja, gotovo polovica današnje šume, dogodila se u razdoblju od 1921. do 1930. godine. Poluotok je obilovao važnim povijesnim i kulturno-umjetničkim spomenicima, što mu daje posebno mjesto u povijesti grada Splita. Uzimajući u obzir koliko ih je na Marjanu nekada postojalo, vrlo mali broj ih se do današnjih dana sačuvao. Većina je stradala u vremenu kada je grad bio pod stalnom osmanskom opasnosti, kada su mnoge crkve bile popaljene.
Fotografije obuhvaćaju razdoblje od samog početka fotografije u Splitu oko 1870. godine do konca 20. stoljeća.
Izuzetnost Marjana ogleda se u bogatim prirodnim ljepotama, flori, fauni, preglednim vidilicama, kupalištima, umjetničkim spomenicima i jedinstvenim smještajem izoliranim od prometa, industrije i buke. Bio je nekada, ali i ostao do danas, nažalost jedino pravo rekreativno područje u urbanističkom sklopu Splita. Zbog tih svojih osobitosti Marjan je zajedno sa Sustjepanom proglašen posebnim zaštićenim objektom prirode 1964. godine.
Nakon rimske uprave, pa sve do dolaska Mlečana 1420. godine, biljni pokrov na Marjanu dobro je očuvan i Marjan je šumovit. O brizi Splićana za Marjan svjedoči nam i Splitski statut iz 1312. godine koji nam kazuje o zabrani bilo kakve sječe drva. Njegov se izgled potpuno izmijenio već prvim zasađenim borovima 1852. godine, a intenzivnije 1894. godine. Najveća aktivnost pošumljavanja, gotovo polovica današnje šume, dogodila se u razdoblju od 1921. do 1930. godine. Poluotok je obilovao važnim povijesnim i kulturno-umjetničkim spomenicima, što mu daje posebno mjesto u povijesti grada Splita. Uzimajući u obzir koliko ih je na Marjanu nekada postojalo, vrlo mali broj ih se do današnjih dana sačuvao. Većina je stradala u vremenu kada je grad bio pod stalnom osmanskom opasnosti, kada su mnoge crkve bile popaljene.
Kupalište Polo dvadesetih godina
Marjan
se ističe i po svojim drevnim i izuzetno značajnim grobljima. Zaslugom
Danijela Rodrige 1589. godine, splitskim Židovima je od Mlečana dano zemljište
za ukapanje mrtvih na Marjanu te je tamo uređeno groblje koje je do dans
očuvano.
Na prostoru poluotoka Sustipana može se govoriti o kontinuitetu ukapanja od kasne antike do najnovijega doba. Nalazile su se tu obiteljske kamene grobnice rađene od istaknutih splitskih obrtnika često ukrašene skulpturama poznatih umjetnika kao što su Ivan Rendić, Šimun Carrara, Artur Ferraroni, Josip Barišković, Ivan Mirković, Toma Rosandić, Ivan Meštrović i drugi. Nakon Drugoga svjetskog rata, staro groblje na Sustipanu je uklonjeno.
Pored brojnih starih splitskih kupališta i uvale Marjana svakoga ljeta pružale su obilje uživanja njihovim posjetiteljima. Godine 1875. izgrađeno je i otvoreno, drugo po starosti splitsko kupalište - Bagno Polo na Matejuški, istočno od budućega hotela Ambasador.
Na prostoru poluotoka Sustipana može se govoriti o kontinuitetu ukapanja od kasne antike do najnovijega doba. Nalazile su se tu obiteljske kamene grobnice rađene od istaknutih splitskih obrtnika često ukrašene skulpturama poznatih umjetnika kao što su Ivan Rendić, Šimun Carrara, Artur Ferraroni, Josip Barišković, Ivan Mirković, Toma Rosandić, Ivan Meštrović i drugi. Nakon Drugoga svjetskog rata, staro groblje na Sustipanu je uklonjeno.
Pored brojnih starih splitskih kupališta i uvale Marjana svakoga ljeta pružale su obilje uživanja njihovim posjetiteljima. Godine 1875. izgrađeno je i otvoreno, drugo po starosti splitsko kupalište - Bagno Polo na Matejuški, istočno od budućega hotela Ambasador.
Hotel Ambasador