Najnovije slike Dare Dovidjenka vrlo su osobni ogledi o povijesti i njenom liku. Umjetnik polaže svoju viziju na dva potporna stupa blizanca – Sječanje i Imaginaciju. Ovaj put njegov povratak u rodni grad Split navodena je putanja ka njegovom največem arhitektonskom dragulju: Dioklecijanovoj palači, enklavi umjetnosti, užitka i moči čovjeka – boga, koja se nakon pada Imperija ponovno rodila kao polis, ili grad unutar zidina.
Odan Piranesiju, Dovidjenko zaranja u arhitekturu kao ostavštinu Starog svijeta. No, kad je, poput Eschera, premodelira, on joj svojim izražajem usaduje novu snagu. Vizija nemogučeg ili neuobičajenog potiče njegovu imaginaciju i vodi ka sretnoj konjugaciji umjetnosti i života, koji tako prestaju prikazivati zadani poredak stvari, i postaju prorocište. Susret ove senzibilnosti sa antičkim ostacima nadilazi fascinaciju romantičkim, dok ljudski lik napušta ulogu nositelja monumentalnosti i postaje posrednik trenutka prve iznenadujuće impresije.
Umjetnik uzima slobodu ponovnog prolaska kroz fizičku dimenziju povijesnih slika, i dolazi do svojih osobnih spoznaja koje rezultiraju prevazilaženjem zadane forme; mise-en-scene, i odstupanjem od puta velicanja moči, koje se inace uobičajeno povezuje sa ovim žanrom. Kada umjetnik slika fazu prošlosti, i kada ne postoji ni najmanja mogučnost promjene povijesno postavljene scenografije, on ipak uspijeva stvoriti djelo do sada nepoznatog hiatusa. Dovidjenko si dozvoljava uklanjanje nakupljene patine proživljenog vremena, i ponovno otvaranje procesa koji nam približava cijelu eru.
Njegovo slikanje je meditacija, gotovo poput rijeci Waltera Benjamina o prošlosti koja živi u sadašnjosti, ali se gubi u sjenama nedavnih događanja. Spoznaje koje su nam donijeli skorašnji događaji nece nam pomoči da odgonetnemo prošlost, ali svaki trag koji vidimo u Dovidjenkovim slikama dokumentirani je ključ povijesnog sna koji ponekad obitava na samoj ivici fantasmagorije.
Jorge Villacorta Chavez