GRADITELJSTVO SPLITA U VRIJEME MARKA MARULIĆA(1450-1524)
Anžuvinsku dominaciju u Dalmaciji početkom 15. st., smijenila je mletačka, ali na graditeljstvo Splita to nije ostavilo izravan trag. Utjecaji na domaće graditelje imali su prvenstveno lombardski majstori, koji su preko Dubrovnika unosili u novu sredinu duh gotike koja je na Jadran sporo pristizala. Bonino Milanac jedan je od prvih stranih majstora koji je u Split došao u času sveobuhvatne obnove grada za vrijeme koje je uređena katedrala, podignut knežev dvor, obnovljen glavni gradski trg i sazidan novi kaštel. Slijedili su ga brojni graditelji, Korčulani koji su s njim i Petom Martinovim iz Milana radili na kneževu dvoru u Dubrovniku, ali i oni koji su iz drugih gradova Dalmacije dolazili u Split. Iz Zadra i Šibenika stizali su polovinom 15. st. uplivi venecijanske gotike iz radinica stasalih u okrilju mletačke obitelji Bon, poput Jurja Dalmatinca i njegovih učenika. I mletački majstori, poput Gruata, koji djeluju u Splitu i Trogiru unose u arhitekturu duh novog vremena i stil cvijetne gotike. Marulić se rodio sredinom stoljeća, kada je stasao treći naraštaj humanista i u vrijeme koje je obilježeno izravnim uplivom toskanske renesanse kroz djelovanje Nikole Firentinca i njegovih sljedbenika. Istaknuti predstavnici splitskog plemstva Marulići, Papalići, Alberti i drugi sudjeluju u gradskoj upravi vršeći javne dužnosti, pa se u dokumentima često susreće imena iz obitelji Marulića kao naručioca ili izvršitelja oporuka vezanih uz građenja crkava i fortifikacija. Njihova je palača bila u blizini crkve sv. Duha, a Marko je započeo gradnju nove nasuprot crkve sv. Ivana koju za života nije završio.
Uspomena na drevnu prošlost Salone, Splita i Ilirika poticala je humaniste u sakupljanju rimskih ostataka, kamenih ulomaka s natpisima i ulomke skulptura. I Marulić je na izravan poticaj splitskih Papalića, kolekcionirao starine, prikupljajući salonitanske natpise.
Istodobno se antički upliv širio kroz literaturu i tekstove grčkih i rimskih filozofa. Neoplatonistički svjetonazor, u arhitekturi je tražio uporište za djelovanje i objašnjavajući kroz nju pojam ljudske vrline. Spomenička antička baština bila je direktan izvor arhitektonskih motiva posluživši kao uzor graditeljima Marulićeva vremena i ranoj renesansi koja mu je prethodila. Njeni su svekoliki utjecaji ostavili trag na urbanizmu renesansnog Splita. Mletački je kaštel također imitirao rasporedom i oktogonalnim oblikom kula utvrđene ulaze Dioklecijanove palače.
Utvrđivanje grada, troškovi za obranu i vojne akcije dokinuli su umjetnički procvat grada prve polovine 15. stoljeća. Utvrđivao se zapadni dio grada jer je njegova istočna polovica opasana Dioklecijanovim zidovima još uvijek bila neosvojiv antički ratni stroj kojemu su još mnoge kule, poput nadbiskupske i Hrvojeve bile u funkciji. Značajniju će obnovu obrambenog sustava Split organizirati oko 1488. godine a među graditeljima se spominje tada već ostarjeli Andrija Aleši, koji uz protomajstora Antuna uspješno izvodi skarpu gradskog bedema. Sa starog sjevernog zida demontirana su gradska vrata, njihov luk, ukrasi i ostalo kako bi se upotrebili za zidanje morskih vrata uz kaštil na obali
Jednako su tako imanja splitskiih građana i plemića u okolici Splita bila ugrožena pa se koncem 15. stoljeća utvrđuju. Utvrđuju se i crkveni posjedi, nadbiskupski u Sućurcu, imanja benediktinki u Gomilici, franjevački samostan u Poljudu.
Crkve i samostani Splita u Marulićevo doba bijahu prastari, neki smješteni u pregrađenim antičkim hramovima, drugi poput benediktinskih iz vremena Trpimirovića, a franjevci na rivi potjecahu iz vremena sv. Franje. Kult sv. Jerolima, koji se vezivao uz humanističke ideale traganja za literarnim izvorima, oživio je duh pustinjaštva na južnim obroncima Marjana u nekadašnjem oratoriju sv. Cirijaka.
Virtus i Fortuna, dva osnovna motiva humanističke kontemplacije krase pročelja palača splitske aristokracije ispisana na geslima i natpisima njihovih kuća. Najmoćniji među njima, Papalići, isticali su se sakupljanjem antičkih spomenika, a uzidani u zid dvorišta njihove stare palače ispod gradskog sata još se i danas nalaze antički portreti. Dmine Papalić poticao je Marulića na sakupljanje rimskih natpisa, u vrijeme kada je njihova nova rezidencija u sjeveroistočnom dijelu Dioklecijanove palače bila završena na luneti je ispisan natpis koji simbolizira vrlinu Fortitudo.
Radoslav Bužančić