UMJETNIČKI OBRT - Keramika

Cjelovitu sliku vremena u kojem je živio i djelovao Marko Marulić moguće je rekonstruirati s uspjehom jedino ako se u njezino oblikovanje uključi sve, pa i predmeti vezani uz najobičnije i najintimnije ljudske djelatnosti. Oni su često nepravedno zanemareni, premda ponekad povijesnu priču pripovijedaju puno iscrpnije nego ikakvi dokumenti i izvori. Među takvim predmetima značajno mjesto zauzima posuđe, pogotovo ono keramičko, koje govori ne samo o jednom od najinteresantnijih vidova čovjekovog života, o njegovim navikama i običajima vezanim za jelo i prehranu, gastrokulturu, nego i o njegovim trgovačkim vezama i sposobnostima, umjetničkim afinitetima i sl. Sustavno istraživanje podruma Dioklecijanove palače (1968-1974.g.) pružilo je veliku količinu materijala, na temelju čije analize se pokušava stvoriti sliku o svakodnevici Splićana tijekom povijesti. Među materijalom XV. i XVI. st. osim ulomaka obične lončarije, kuhinjske namjene i jeftine grube keramike, pronađen je i dijelom rekonstruiran određeni broj primjeraka finijeg stolnog posuđa koje je isključivo uvoznog podrijetla. Potpuni izostanak lokalne produkcije finih keramičkih vrsta rezultira njihovim uvozom iz drugih zemalja, naročito iz Italije. Budući da je veliki dio Dalmacije pa tako i Split, u to vrijeme bio pod vlašću Venecije, logično je da najveći dio materijala nosi obilježja proizvoda radionica keramičkih centara područja koja se protežu duž sjevernojadranskog zaljeva, odnosno od Friuli- Venezia-Giulia, preko Veneta, Emilia-Romagne sve do Marche. Količinski prevladava keramika s engobom i caklinom. Ona se pojavljuje u svim svojim varijantama: jednobojna neukrašena; ukrašena slikana; ukrašena graffita, i to i jednostavna i doslikana. Osim primjeraka renesansne kanonske i semplificirane graffite, u Marulićevo se vrijeme još uvijek susreću i zakasnjeli primjerci padske arhajske graffite venetske produkcije. Vrijeme renesanse je poznato kao vrijeme procvata majolike, skupocjene keramike gustog bijelog neprozirnog premaza - smalta. U XV. i u prvoj polovici XVI. st. nagli napredak doživljavaju srednjotalijanski keramički centri kao što su Faenza, Deruta, Urbino, Casteldurante, Castelli, i dr. Premda samo u ulomcima, u Marulićevom gradu je ipak pronađena znatna količina majolike, čak i one vrhunske kvalitete, što govori o ukusu i materijalnoj moći pojedinaca. Malobrojni su ali ipak značajni i primjerci majolike druge provenijencije, kao što je npr. ona hispano-maurska oslikana skupocjenim lustrom. Možemo zaključiti da je Split Marulićeva vremena živio punim i intenzivnim životom tipična pomorskog, mediteranskog grada, kontaktirajući s bližim i daljim susjedima, ugledajući se na njih i trgujući s njima.
Helga Zglav Martinac