KIPARSTVO

U vrijeme pojačane osmanlijske opasnosti u osvitu i sredinom 15. stoljeća grad Split iako u teškom okruženju pokušava ne prekinuti očuvani kulturni kontinuitet, svoju tradiciju i autonomiju. Razvija se likovna kultura quattrocenta u duhu kasne gotike i cinquecenta s novim renesansnim poglavljem koja uključuje i kiparstvo.
Izdvaja se blistavi period kojim dominira ličnost Jurja Matejeva Dalmatinca, kipara i graditelja školovanog u Veneciji i u dodiru s europskom umjetnošću Donatellova vremena. U Splitu 1446-48. gradi kapelu s oltarom bl. Arnira s prikazom njegova kamenovanja kao savršen primjer sklada i ljepote uz primjenu antičkih predložaka. U stolnoj crkvi izrado je kapelu i oltar sv. Staša s reljefom Bičevanja na kome dva naga krvnika udaraju polugolo tijelo impresivnog i snažnog lika Krista. Premašio je zadani uzor drugog oltara u Katedrali, djelo Bonina iz Milana. U Splitu su stvarali mnogi umjetnici od kojih su neki Jurjevi suradnici i učenici kao Andrija Aleši. Radio je na gradskim utvrdama, na zvoniku katedrale i na raznim splitskim zgradama pojedine arhitektonske dijelove preko trideset godina. Načinio je oltar sv. Katarine u crkvi Dominikanaca. Godine 1480. potpisao se kao «lapicida» na djelu koje pripada skupini reljefa sv. Jeronima u špilji u istoimenoj crkvi na Marjanu (drugi u Galeriji umjetnina). Poznato je više profanih i crkvenih građevina, na kojima su jasni renesansni graditeljski ili klesarsko-ukrasni dijelovi. Majstor Mihovil isklesao je u Splitu oltarnu pregradu za crkvu samostana u Poljudu. I danas su vidljiva renesansna djela škole majstora Nikole Firentinca na gradskim zidinama iz 1503. godine s reljefom Gospe s Djetetom, koja je trebala štititi grad od neprijatelja. Nepoznata su nam imena splitskih klesara koji su izradili pojedine klesarske dijelove na Trgu sv. Lovre, na plemičkim palačama, na crkvama i kapelama, na nadgrobnim pločama i mnogim običnim kućama. Među njima ističu se nadgrobne ploče Tome Nigrisa i Katarine Žuvić na Poljudu, Nikole Albertija i Žarka Dražojevića u katedrali kao i nadgrobna ploča Marka Marulića u crkvi sv. Frane. U toku 15. i 16. stoljeća, i u Splitu kao i na cijeloj istočnoj obali Jadrana razvilo se kiparsko prikazivanje s motivom Gospe s mrtvim Kristom u krilu (c. sv. Križa, c. sv. Jere, kapela Gospe od sedam žalosti, Pieta nekad na crkvi sv. Eufemije, a sada u Muzeju grada) što ukazuje na veze Dalmacije sa srednjom i sjevernom Europom u to vrijeme. Iako je kamen kao materijal tradicionalno zastupljen od antičkih vremena, ne smijemo zaboraviti i umjetnički doprinos drvorezbara koji su rezali u drvu polikromne umjetnine, kipove i oltare. Među rezbarima koji su radili impresivna raspela se ističe Juraj Petrović koji je u dodiru s likovnim stvaraocima, vještim zanatlijama i humanističkim književnicima smjelo progovorio vlastitim stilom.
Elvira Šarić