NAMJEŠTAJ

Vremenskim okvirom od druge polovice 15. do sredine 16. stoljeća obuhvaćeno je razdoblje kasne gotike i rane renesanse u razvoju umjetničke obrade drva.
Zemljopisna blizina dviju obala Jadrana, političke pretenzije i opadanje trgovače
usmjerenosti ka Levantu značila je za Split dvosmjerno kretanje ljudi, ideja i oblika.Do danas sačuvani rijetki primjerci namještaja i arhivska vrela upućuju na dvojnost gotičko - renesansnih obilježja: na ona koja su rezultat importa i ona koja su izvedena u domaćoj sredini. Suvremena iskustva, kako stilska tako i konstrukcijska, stizala su iz Lombardije i Venecije, odnosno iz šireg područja Terreferme, u sredinu kojoj je bila naglašena tradicijska drvorezbarska djelatnost i koja je obojala cijelo 15. stoljeće. Stoga se domaći izričaji u umjetničkoj obradi drva pokušavaju nositi s aktualnim utjecajima koji teže više dekorativnosti. Arhivska izvori donose podatke o širokoj uporabi drva, naročito orahovine, jelovine, čempresovine te o podvojenoj djelatnosti drvorezbara i drvodjelaca koji su bavili uređenjem ponutrica splitskih crkava, samostana, plemićkih palaća i kuća obrtnika i trgovaca. Rezbarijom raspeća i poliptiha bavio se Juraj Petrović,
kipar, kanonik i zastupnik uglednog splitskog kaptola, Antun Hmelić, drvodjelac i drvorezbar poliptiha koji je obsluživao splitsko građanstvo komadima namještaja te Antun Carević, Dujam Carević, Grgur Pavlov, Antun Radićić i Kuzma te Petar i Jakov Milivojević.
Posebnu pozozrnost nutar ostataka crkvenog namještaja pripada naslonima korskih sjedala splitske prvostolnice koji sažimaju svu vrsnoću kasnogotičkog izraza temeljenog na jakoj domaćoj drvorezbarskoj tradiciji Splita.Jedini sačuvani komadi namještaja iz ovog razdoblja su četiri škrinje koje ilustriraju stilske i konstrukcijske utijecaje s područja Sjeverne Italije unutar splitske sredine koja je znala prepoznati aktualne mjene i slijedno tome ugraditi ih u neraskidivi dio naše umjetničke baštine.
Vjekoslava Sokol