• Informations/Contact [EN]

Otvorena izložba „Emanuel Vidović – iz fundusa Galerije Emanuel Vidović u Splitu“

Iz venecijanske luke, oko 1897.

Utorak, 9. rujna 2014. u Galeriji Prica u Samoboru otvorena izložba „Emanuel Vidović – iz fundusa Galerije Emanuel Vidović u Splitu“.

Izložba će biti otvorena do 19. listopada 2014. u Galeriji Prica, Trg Matice hrvatske 6, Samobor.
Autorica izložbe: Nela Žižić, viša kustosica Muzeja grada Splita.

Izložba je nastala u suradnji Galerije Prica iz Samobora i Muzeja grada Splita, te prvi put samoborskoj publici predstavlja izbor najboljih djela Emanuela Vidovića iz fundusa Galerije Emanuel Vidović u Splitu.
Izbor djela obuhvaća vremenski period od nešto više od pedeset godina Vidovićevog stvaralaštva, prati njegov razvoj, ali ujedno donosi i reprezentativan izbor djela svih slikarevih razvojnih razdoblja.

U katalogu izložbe Nela Žižić je, uz ostalo, zabilježila:
„Veliki hrvatski slikar Emanuel Vidović desetljećima je bio žrtva nepravedne minorizacije i marginalizacije od strane utjecajnog dijela hrvatske umjetničke kritike. Tek je povjesničar umjetnosti Igor Zidić monografskim izložbama koje je priredio 1971., 1982. i 1987. godine ukazao na činjenicu da je Vidović jedan od začetnika hrvatske moderne, a isto tako i aktivni učesnik u procesu modernizacije hrvatskog slikarstva sve do pedesetih godina prošloga stoljeća.
Vidović nije prošao Ažbeovu školu, nije doživio Pariz ni konstruktivističke pouke Cézannea, ali je zato, za vrijeme boravka u likovnim centrima Italije, Veneciji i Milanu, primio najsvježije poticaje suvremenog talijanskog slikarstva koje nije toliko zaostajalo za njemačkim ili francuskim koliko se to, iako nepravedno, mislilo. Revno je pratio rad kasnih romantičara, verista, macchiaiola i postimpresionista, te razumijevajući, ali ne kopirajući ikoga, stvarao temelje na kojima će izgraditi svoj osebujni i autentični umjetnički izraz.“

Emanuel Vidović rođen je u Splitu 24. prosinca 1870. godine. Prve slikarske poduke dobio je od splitskog slikara i graditelja Emila Vecchiettija. Sa sedamnaest godina uspio je upisati studij kiparstva na Akademiji u Veneciji, ali je kasnije prešao na studij slikarstva. Nakon tri godine prekinuo je formalno obrazovanje i počeo učiti slikajući po Veneciji, Milanu i Chioggi. Nakon povratka u Split priključio se Književno-umjetničkom klubu koji je bio jezgra splitske moderne. U razdoblju od 1908. do 1912. godine objavljivao je karikature u splitskom humorističkom listu Duje Balavac. Imao je presudan utjecaj na razvoj likovnog i kulturnog života u Splitu, a kao nastavnik crtanja u splitskoj Obrtnoj školi odgojio je brojne generacije likovnih umjetnika. Bio je jedan od osnivača umjetničkog društva Medulić. Više desetljeća slikao je krajolike iz Venecije, Chioggie i Splita, a od 1930. i Trogir. Od 1938. godine nadalje posvećuje se i slikanju interijera vlastitog atelijera, mrtvih priroda sačinjenih od predmeta u njemu te interijera splitskih i trogirskih crkava. Moderna akademija JAZU u Zagrebu priredila mu je 1952., godinu dana prije smrti, skromnu retrospektivnu izložbu, a revalorizaciji njegova djela značajno su pridonijele velike retrospektivne izložbe, 1971. u Zagrebu, 1982. u Splitu i 1987. u Zagrebu. Velika nagrada Splitskog salona utemeljena 1984. godine dobila je ime Emanuel Vidović, a 2006. otvorena je u sastavu Muzeja grada Splita i Galerija Emanuel Vidović posvećena životu i djelu ovog velikog hrvatskog slikara.