• Informations/Contact [EN]

Promocija grafičko-pjesničke mape ZAOTOČENI Nikole Skokandića i Jakše Fiamenga

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pozvamo Vas na promociju grafičko-pjesničke mape ZAOTOČENI Nikole Skokandića i Jakše Fiamenga.
Promocija će se održati u srijedu, 3. prosinca 2014. godine s početkom u 19,00 sati u Galeriji Emanuel Vidović (Poljana kraljice Jelene bb).

O grafičko-pjesničkoj mapi ZAOTOČENI:
Blistati i biti
Držeći u rukama grafičko-pjesničku mapu Zaotočeni koju su zajednički oblikovali Nikola
Skokandić i Jakša Fiamengo, morate naći spone koji su tu dvojicu umjetnika vršnjaka
povezale, povrh njihova dugogodišnjeg prijateljstva i otočnog rođenja. Jer, na prvi pogled, riječ
je o oprečnim pogledima na iste zavičajne slike i doživljajnost mora i otočnog svemira.
Fiamengu je zavičaj apsolutno utočište i istodobno najkrhkiji prostor. Njegovi soneti spajaju
se u jedinstveni leksikon jadranskih i mediteranskih simbola koji su u interpretiranju jednako
neiscrpni koliko je stvarno nepojmljiva ljepota o kojoj on piše kada priča o otocima i kopnu
(“od kojega uvijek bježe”), o moru i kiši, o povijesti pod olujom i u bonaci… U nizu sonetnih
vijenaca nepresušne inspiracije koje Fiamengo godinu za godinom publicira, i ovaj donosi neke
uistinu antologijske stihove, koji su nam toliko bliski da nam se čine otrgnutima s vlastitih
usana, a znamo da ih nikad sami ne bismo mogli skovati; ili kao da su prevedeni, autentičnom
pjesničkom snagom, iz golemog rezervoara slika arhetipskog sadržaja, poput početnog soneta
Otoci još plove, koji nas podsjeća na iskaze tolikih moreplovaca koji su gledali kako otoci uistinu
plove. (“Za jake oluje čitav se otok tako potrese da se pokrene, jer je otok vrlo malen i nije
dovoljno velik” piše, na primjer, jedan njemački hodočasnik u renesansno doba za otočić Sveti
Andrija…) U Fiamenga se takve kinetičke slike suprotstavljaju ili preklapaju s infinitivnima,
bezvučnima. U čudu smo pred rimama u kojima “sve sja u ulju i pliva u bonaci”, gdje je konačno
najvažnije “blistati i biti”, što je i najdublja mediteranska maksima.
Skokandićeve grafike građene su od drugačije poetske tvari, rukopisnim automatizmom, bez
biranja i sofisticiranja. Idu u zakup ekspresivnome, dapače – nadrealnome. Njegovi ljudi-otoci,
osovljeni na uskim prugama morskog horizonta, izgledaju poput kakvih metafora gubitka.
Skokandićev profinjeni grafički metier koji smo dosad poznavali, dobio je ovdje monokromatsku
ekstatičnost i gotovo skulpturalnu strukturu. Konture i epiderma ovih aktova (koji kao
da dolaze s Uskršnjih otoka) umjetnik izjeda kao što val izjeda svoju hrid, svaki put drugom
snagom i na drugi način. Ima tu “teškog govorenja”, ali i sočne igre s komponiranjem kadra, pa
i dekorativnosti, kao na primjer u Ribanju – koje stoji uz Jakšin sonet Jeziku u slast, čije završne
tercine daju zajedničku kodu čitavoj mapi:
Primiti dar sipe, blagoslov šampjera,
U šparu i kirnji začet pjesmu slasti
– Zar se slavlju može naći bolja mjera?
Sa svim tim na vatru; gradele već žare
Kao luč u noći kad se jezik časti
I u nove riječi ulijevaju stare.
(autor predgovora  grafičko-pjesničke mape ZAOTOČENI : Joško Belamarić)

Veselimo se Vašem dolasku!